Sustav licenciranja u Euroligi predstavlja jednu od najkontroverznijih ali i najvažnijih tema suvremene europske košarke. Dok se svake godine u tablici Euroligue bore timovi različitoga statusa, postoji elitna grupa klubova koja svoj opstanak ne dovodi u pitanje – vlasnici A licence.
Ova dugoročna licenca garantuje klubovima učešće u Euroligi bez obzira na sportske rezultate, što je u sezoni 2026/27 ponovo tema koja razdvaja košarkaški svijet na protivnike i zagovornike zatvorenog sustava natjecanja.
Što je A licenca i kako funkcioniše
A licenca predstavlja permanentno pravo učešća u Euroligi koje klub posjeduje kao dioničar ULEB-a (Union des Ligues Européennes de Basketball), kompanije koja upravlja natjecanjem. Za razliku od ostalih klubova koji svoj opstanak zavise od godišnjih poziva ili plasmana preko domaćih liga, vlasnici A licence imaju garantovano mjesto.
Trenutno 13 klubova posjeduje A licencu: Real Madrid, Barcelona, Panathinaikos, Olympiacos, Fenerbahče, Anadolu Efes, CSKA Moskva (mada suspendovan), Maccabi Tel Aviv, Žalgiris, Milano, Bayern München, Baskonia i Crvena zvezda. Ovih 13 klubova čini okosnicu Euroligue od 2010. godine kada je uspostavljen novi format natjecanja.
Sustav podrazumeva da klubovi posjeduju dionice u kompaniji koja upravlja Euroligom, što im donosi prihode od TV prava, sponzorstava i ostalih komercijalnih aktivnosti. U zamjenu, klubovi garantuju učešće i ispunjavaju određene infrastrukturne i financijske kriterijume.
Razlika između A i B licence
Pored A licence postoji i B licenca koja daje pravo učešća na period od nekoliko godina (obično tri sezone). Klubovi sa B licencom nemaju garantovano mjesto nakon isteka ugovora i moraju ponovo pregovarati o ulasku ili čekati poziv.
Trenutno su to klubovi poput Virtusa Bologne, Monaca, Valencije i Partizana. Njihov status je manje siguran i zavisi od komercijalnih interesa Euroligue i rezultata u domaćim natjecanjima.
Pozivi i wild cardovi
Preostala mjesta u 18-članoj Euroligi popunjavaju klubovi koji dobijaju jednogodišnje pozive. Ovi pozivi se dodjeljuju na osnovu različitih kriterijuma – dominacija u domaćim ligama, tržišni potencijal, infrastruktura ili nagrada u vidu wild carda.
U sezoni 2026/27, klubovi poput Pariza Basketballa i potencijalno nekih novih timova sa atraktivnih tržišta konkuriraju za ova kodirana mjesta koja omogućavaju pristup elitnom natjecanju.
Povijesni razvoj sustava licenciranja
Prije 2000. godine europska klubna košarka bila je organizirana kroz FIBA sustav gdje su pobjednici domaćih liga automatski dobijali pravo učešća. Ovaj sustav je bio sportski pravedan ali komercijalno nestabilan – klubovi nisu mogli dugoročno planirati proračune niti garantovati sponzorima učešće.
ULEB je osnovan 2000. godine kada se 24 vodećih klubova odvojilo od FIBA sustava tražeći veću komercijalnu autonomiju. Prvotni format je još uvijek podrazumevao sportske kriterijume, ali je 2010. godine uspostavljen sadašnji model sa A licencama.
Prelomni momenat bio je sukob između ULEB-a i FIBA-e koji je kulminirao 2015-2016. godine. Na kraju je postignut kompromis gdje FIBA priznaje Eurorligu i Eurokup, dok nacionalne reprezentacije ostaju u FIBA nadležnosti. Ovaj dogovor je konsolidovao poziciju A licence kao temelja stabilnosti.
Utjecaj na konkurentnost
Kritičari sustava ističu da A licenca narušava sportsku pravednost. Klub može završiti na posljednjem mjestu u tablici Euroligue i sljedeće godine ponovo igrati, dok europski šampion iz FIBA sustava mora čekati poziv ili kupovati dionicu.
Primjera radi, u sezoni 2023/24 ASVEL iz Francuske je završio sa skorom od 9 pobeda i 25 poraza, ali je automatski nastavio u natjecanju. Istovremeno, Unicaja Malaga je morala čekati godinu dana unatoč fantastičnim nastupima u FIBA Ligi šampiona.
S druge strane, zagovornici sustava naglašavaju da stabilnost omogućava klubovima da grade dugoročne projekte, privlače vrhunske igrače i trenere, te investiraju u omladinske pogone znajući da će njihov marketing ROI biti osiguran.
Financijske implikacije i vrijednost A licence
A licenca nije samo sportski već i financijski instrument ogromne vrijednosti. Procenjuje se da vrijednost jedne A licence iznosi između 10 i 15 miliona evra, iako točne cifre nisu javno dostupne jer se licence ne prodaju na otvorenom tržištu.
Prihodi koje A licenca donosi klubu su višestruki. Prvo, direktni prihodi od podele TV prava i sponzorstava Euroligue, koji u sezoni 2026/27 iznose oko 2-3 miliona evra po klubu godišnje. Drugo, neizmjerna promocijska vrijednost – redovno učešće u Euroligi povećava vrijednost domaćih sponzorskih ugovora.
Treće, privlačenje talenata – vrhunski igrači i treneri daju prednost klubovima sa garantovanim učešćem u elitnom natjecanju. Konačno, povećanje tržišne vrijednosti kluba kao poslovnog entiteta.
Slučaj Crvene zvezde
Crvena zvezda je 2013. godine kupila A licencu od belgijskog Spiroua Charleroia za procenjenih 5-6 miliona evra. Ova investicija se pokazala zlatnom – klub iz Beograda je od tada ostvario ogromne sportske uspehe uključujući plasman u Final Four 2025. godine.
Komercijalno, Zvezda je udvostručila prihode, izgradila svjetsku marku i privukla investitore. Prosječna posjetitenost u «Pioniru» raste svake godine, a ugovori sa NBA ligom za razvoj igrača dodatno povećavaju vrijednost franšize.
Primjeri iz ostalih sportova
Sustav A licence ima sličnosti sa zatvorenim ligama u američkim sportovima (NBA, NFL) ali i sa nekim evropskim eksperimentima. Prijedlog Super lige u nogometu iz 2021. godine bio je baziran na sličnom principu – elitni klubovi garantovano učešće bez obzira na domaće rezultate.
Nogometna Super liga je propala zbog javnog pritiska, ali košarkaška Euoliga funkcioniše u ovom modelu već 16 godina sa rastućom popularnošću i profitabilnošću.
Aktuelna situacija u sezoni 2026/27
Sezona 2026/27 donosi nekoliko specifičnosti u kontekstu sustava licenciranja. Prvo, CSKA Moskva i dalje je suspendovana zbog rata u Ukrajini, što praktički znači da jedna A licenca «miruje» i njeno mjesto popunjava klub sa pozivom.
Drugo, intenzivnije se razgovara o mogućoj ekspanziji Euroligue na 20 ili čak 24 kluba. Ovakav scenario bi otvorio prostor za prodaju novih A licenci, što je tema koja izaziva velike debate. Potencijalni kandidati su klubovi iz Francuske (Paris Basketball), Italije (dodatno mjesto pored Milana i Virtusa) ili čak sa novih tržišta kao što je Saudi Arabia Basketball League.
Treće, aktuelan je pritisak nacionalnih saveza, posebno FIBA-e, da se otvori veći protok između Euroligue i ostalih natjecanja. Prijedlog podrazumeva da 2-3 kluba iz Eurokupa ili FIBA šampionata automatski dobijaju pravo ulaska, dok najslabiji iz Euroligue ispadaju.
Statistika performansi klubova sa A licencom
Analiza poslednjih pet sezona pokazuje da klubovi sa A licencom dominiraju vrhom tablici Euroligue – svih pet pobjednika Final Four-a (2022-2026) bili su vlasnici dugoročne licence. Real Madrid, Panathinaikos i Anadolu Efes osvajali su titule, dok su Barcelona i Olympiacos konstantno u borbi za vrh.
Međutim, disperzija kvalitete je značajna. U aktuelnoj sezoni 2026/27, razlika između prvog i posljednjeg kluba sa A licencom iznosi preko 15 pobeda nakon 25 kola. Bayern München i Žalgiris su često na dnu unatoč garantovanom statusu, što podgreva kritike sustava.
Sa druge strane, klubovi sa pozivima ili B licencama pokazuju impresivne rezultate kada dobiju priliku – Paris Basketball je u debi sezoni 2025/26 stigao do plej-ofa, dokazujući da kvalitet ne zavisi isključivo od vrste licence.
Budućnost sustava i moguće reforme
Debata o budućnosti sustava licenciranja biće ključna tema u narednim godinama. Postoji nekoliko scenarija koji se razmatraju u administrativnim krugovima ULEB-a i među klubovima.
Prvi scenario je status quo – zadržavanje trenutnog sustava sa 13 A licenci i pet fleksibilnih mjesta. Ovaj model donosi predvidljivost i financijsku stabilnost, ali gubi na sportskoj dramaturgiji i ograničava pristup novim tržištima.
Scenario ekspanzije
Drugi scenario podrazumeva ekspanziju na 20 klubova sa prodajom dodatnih A licenci. Potencijalni kupci bi bili klubovi sa velikih tržišta – Pariz, Rim, Beč, ili egzotičnije opcije poput Dubaija, Dohe ili Rijada. Ovakav korak bi doneo ogromnu financijsku injekciju ali i pitanja geografskoj i kulturnoj koherenciji natjecanja.
Procenjuje se da bi nova A licenca u ovom scenariju koštala između 15 i 25 miliona evra, što je pristupačno samo za najjače financijski kapitalizirane klubove ili one sa bogatim investitorima iza sebe.
Hibridni model
Treći scenario je hibridni model sa 10 fiksnih A licenci i 8-10 mjesta koja rotiraju kroz sportske kriterijume. Ovaj kompromis bi zadržao stabilnost za jezgro klubova ali otvorio vrata većoj konkurentnosti i pravednosti.
Prijedlog uključuje da najslabija dva kluba sa A licencom u dvije uzastopne sezone moraju «braniti» svoj status protiv prvaka vodećih domaćih liga ili pobjednika Eurokupa. Ovakav sustav bi motivisao čak i najjače klubove da konstantno investiraju u kvalitet.
Perspektiva malih tržišta i srpskih klubova
Za klubove iz manjih košarkaških tržišta, A licenca predstavlja jedini siguran način da se takmiče na najvišem nivou. Žalgiris iz Litve ili Baskonia iz Španije (ali manjega grada Vitorije) nikada ne bi mogli održati kontinuitet bez garantovanoga učešća.
Crvena zvezda i Partizan, dva srpska giganta, nalaze se u različitim pozicijama. Zvezda sa A licencom uživa stabilnost i može planirati investicije, dok Partizan sa B licencom koja ističe 2028. godine mora ili pregovarati o ekstenziji ili rizkovati ispadanje iz elitnog društva.
Prema nezvaničnim informacijama, Partizan se nalazi u razgovorima o konverziji B licence u A status, što bi zahtevalo dodatnu financijsku investiciju ali bi klubu donelo dugoročnu sigurnost i povećalo vrijednost na investicionom tržištu.
Utjecaj na Eurorligu kao proizvod
Sa stanovišta ULEB-a kao kompanije, sustav A licenci predstavlja ključni alat za prodaju TV prava i sponzorstava. Mogućnost da garantuješ medijskim kućama učešće Real Madrida, Barcelone i Panathinaikosa u svakoj sezoni višestruko povećava vrijednost ugovora.
To se vidi i u rastu prihoda – Euoliga je u periodu 2015-2025 udvostručila godišnje prihode sa oko 40 na preko 80 miliona evra. Projekcije za 2026/27 sezonu predviđaju dalji rast ka 100 miliona evra ukupnog budžeta.
Zaključak: balans između stabilnosti i sportske pravednosti
Sustav A licenci u Euroligi ostaje jedna od najspornih tema europske košarke. Sa jedne strane, donosi financijsku predvidljivost, omogućava dugoročno planiranje i gradnju brendova što je ključno za komercijalni uspeh natjecanja.
Sa druge strane, kritičari opravdano ističu da zatvoreni sustav narušava sportsku pravednost i uskraćuje šanse klubovima iz manjih sredina ili onima koji trenutno dominiraju domaćim ligama ali nemaju històrijsku moć kupovine dionica.
U sezoni 2026/27, debata o budućnosti sustava će se intenzivirati kako se približava moguća ekspanzija ili reforma. Svaki prijedlog će morati balansirati interese velikih klubova, komercijalnu održivost, sportsku integritet i geografsku diversifikaciju.
Pratite raspored aktuelne sezone i performanse različitih tipova klubova – njihovi rezultati će najverovatnije diktirati pravac budućih reformi sustava licenciranja u Euroligi.
