Sustav licenci u Euroligi predstavlja jednu od najkontroverznijih, ali i najvažnijih tema europske košarke. A licenca zajamčuje klubu učešće u elitnom natjecanju nezavisno od rezultata u domaćem prvenstvu, što stvara fundamentalnu razliku između klubova sa dugoročnim pravima i onih koji moraju svake godine da se kvalifikuju. Aktuelna tablica Eurolige jasno pokazuje da se na vrhu nalaze pretežno klubovi sa ovim privilegovanim statusom.
Ovaj model, uveden nakon osnivanja Eurolige kao privatne lige 2000. godine, formirao je zatvoreni sustav koji donosi financijsku sigurnost ali i izaziva debate o sportskoj pravdi. Razumijevanje funkcioniranja A licenci ključno je za praćenje strategije klubova i razumijevanje političke ekonomije europske košarke.
Šta je A licenca i kako funkcioniše
A licenca predstavlja dugoročno ugovoreno pravo učešća u Euroligi koje klub dobija direktno od organizatora natjecanja — Euroleague Basketball kompanije. Za razliku od privremenih pozivnica ili kvalifikacija kroz domaća prvenstva, A licenca ne ističe i ne zavisi od sezonskih rezultata.
Trenutno postoji 11 klubova sa A licencom u sezoni 2025/26: Real Madrid, FC Barcelona, Olympiacos Piraeus, Panathinaikos AKTOR Athens, Fenerbahce Beko Istanbul, Anadolu Efes Istanbul, CSKA Moskva (suspendovan), Maccabi Playtika Tel Aviv, Zalgiris Kaunas, Armani Exchange Milano i ASVEL Villeurbanne.
Ovi klubovi su istovremeno i dioničari Euroleague Basketball kompanije, što im daje ne samo zajamčeno učešće već i utjecaj na donošenje odluka o budućnosti natjecanja. Svaki A-licencni klub učestvuje u raspodjeli prihoda koja je znatno povoljnija od one koju dobijaju klubovi sa dvogodišnjim ili jednogodišnjim licencama.
Financijska sigurnost i sportska predvidljivost
Posjedovanje A licence donosi klubu ogromnu financijsku prednost. Zajamčeno učešće u Euroligi znači zajamčene prihode od TV prava, sponzorstva i prodaje ulaznica za minimum 34 utakmice godišnje (17 kod kuće u regularnoj sezoni, plus eventualno utakmice plej-ofa).
Ova predvidljivost omogućava klubovima da planiraju budžete na višegodišnjoj razini. Real Madrid i Barcelona, na primjer, mogu da ponude višegodišnje ugovore vrhunskim igračima sa sigurnošću da će im Euroliga biti zajamčena platforma. Prosječan budžet A-licencnog kluba u sezoni 2025/26 kreće se između 25 i 40 milijuna eura.
Bez A licence, klubovi moraju da balansiraju između ulaganja u tim i rizika da neće osigurati kvalifikacije. Ovaj rizik direktno utječe na njihovu atraktivnost za igrače i sponzore, stvarajući dodatni jaz između «imućnih» i ostalih.
Kritike sustava: zatvorena liga vs. sportska meritokratija
Najveća kritika sustava A licenci dolazi od pristalica otvorenog modela natjecanja gdje svaki klub svake sezone mora da zaslužuje svoje mjesto. Argumenti protiv zatvorenog modela ističu da on ubija motivaciju i nagrađuje istoriju umjesto aktuelne kvalitete.
Primera radi, ASVEL Villeurbanne je tokom nekoliko sezona pokazivao slabije rezultate, ali nikada nije bio u opasnosti da ispane iz natjecanja. Nasuprot tome, klubovi poput Valencije ili Monaka, koji trenutno zauzimaju vrhunske pozicije na tablici Eurolige, ne uživaju istu sigurnost za budućnost.
Kritičari također ističu da sustav favorizuje klubove iz većih tržišta i sa bogatijom istorijom, otežavajući prodor novim snagama. Hapoel Tel Aviv i Crvena Zvezda, uprkos sjajnim rezultatima u sezoni 2025/26, moraju se zadovoljiti dvogodišnjim ili trogodišnjim licencama.
Prednosti stabilnosti: dugoročno planiranje i razvoj
Sa druge strane, branitelji modela sa A licencama naglašavaju da stabilnost omogućava dugoročne investicije u infrastrukturu, omladinske pogone i brendiranje. Klubovi kao što su Olympiacos i Panathinaikos godinama grade svoje akademije znajući da će uvijek imati platformu za prezentaciju mladih talenata.
Stabilnost također omogućava TV stanicama i sponzorima da ulažu sa većom sigurnošću. Poznavanje 11 klubova koji će sigurno biti u natjecanju olakšava marketinške kampanje i prodaju TV prava na višegodišnjoj razini. Trenutni TV ugovor Eurolige vredi preko 60 milijuna eura godišnje, što je direktna posledica predvidljivosti proizvoda.
Euroleague Basketball naglašava da hibridni model — 11 A-licencnih klubova plus 7 pozivnica i kvalifikanti — kombinuje najbolje od oba svijeta: stabilnost i takmičarsku narav. Kako je izjavio izvršni direktor Paulius Motiejunas 2024. godine: «Naš model omogućava financijsku održivost uz očuvanje konkurentnosti.»
Aktuelna situacija u sezoni 2025/26
U tekućoj sezoni 2025/26, sustav A licenci ponovo demonstrira svoju dvostruku narav. Od 11 A-licencnih klubova, 7 se nalazi u top 10 na tablici Eurolige sredinom aprila: Olympiacos (1. mjesto), Real Madrid (3), Fenerbahce (4), Zalgiris (5), Panathinaikos (7), AS Monaco (8) i Barcelona (9).
Međutim, trojica klubova sa pozivnicama ili kraćim licencama — Valencia (2. mjesto), Hapoel Tel Aviv (6) i Crvena Zvezda (10) — dokazuju da sustav nije potpuno zatvoren za nove snage. Valencia posebno impresionira sa skorom 25-13 i košarkaškom razlikom od +175, što je drugi najbolji učinak u cijelom natjecanju.
Interesantan slučaj je CSKA Moskva, A-licencni klub koji je suspendovan zbog rata u Ukrajini. Njegov status ostaje zamrznut, a mjesto je preuzelo Baskonia dvogodišnjom licencom. Ova situacija otvara pitanja o mogućim promjenama u strukturi licenci posle 2026. godine.
Budućnost sustava i potencijalne reforme
ULEB (Unija evropskih košarkaških liga) i FIBA nastavljaju da vrše pritisak na Eurolugu da otvori sustav ili barem proširi broj učesnika. Planovi za proširenje na 20 klubova pominju se od 2023. godine, što bi moglo doneti dodatne A licence ili novi tip dugoročnih licenci.
Neki analitičari predlažu «releguacijski» mehanizam gdje bi najlošiji A-licencni klub u trogodišnjem periodu mogao izgubiti status, dok bi najbolji dvogodišnji licencni klub dobio promociju. Ovakav model bi uveo element meritokratije zadržavajući osnovnu stabilnost.
Finansijski izgledi također favorizuju proširenje. Novi TV ugovori i sponzorstva mogli bi doneti dovoljno prihoda da se 8-10 dodatnih klubova integriše sa dugoročnim licencama. Klubovi poput Valencije, Monaka, Crvene Zvezde i Virtusa Bologna smatraju se glavnim kandidatima za eventualne nove A licence.
Zaključak: balans između stabilnosti i otvorenosti
Sustav A licenci u Euroligi predstavlja kompromis između američkog zatvorenog modela (NBA, NFL) i tradicionalnog evropskog promotivno-releguacijskog sustava. Iako pruža financijsku sigurnost i omogućava dugoročno planiranje, ovaj model istovremeno ograničava pristup novim klubovima i može smanjiti takmičarsku motivaciju.
Rezultati sezone 2025/26 pokazuju da kvalitet nije rezervisan isključivo za A-licencne klubove, ali je istina da financijska moć i stabilnost koji dolaze sa ovim statusom daju značajnu prednost. Dok Valencia i Hapoel Tel Aviv dokazuju da je moguće konkurisati bez A licence, njihova budućnost u natjecanju ostaje neizvjesnija.
Za praćenje svih utakmica i pozicija klubova, redovno konsultujte aktuelni raspored i detaljnije informacije o Euroligi. Kako god se sustav razvijao u budućnosti, pitanje licenci ostaće u centru debate o budućnosti vrhunske evropske košarke.
