Sustav licenciranja u Euroligi predstavlja jednu od najkontroverznijih ali i najstabilnijih struktura u europskoj košarci. Za razliku od klasičnog modela promocija i ispadanja koji poznajemo iz domaćih liga, A licenca u Euroligi osigurava odabranim klubovima sudjelovanje u najjačem natjecanju bez obzira na domaće rezultate.
Aktualna tablica Euroligue za sezonu 2025/26 pokazuje ravnotežu između klubova sa dugoročnom A licencom i onih koji su se kvalificirali kroz druge kanale. Dok Olympiacos i Real Madrid uživaju sigurnost garantovanog mjesta, drugi se bore za opstanak kroz domaće uspjehe.
Što je A licenca i kako funkcionira sustav
A licenca, poznata i kao dugoročna licenca, predstavlja najstabilniji oblik sudjelovanja u Euroligi. Klubovi koji posjeduju ovaj status automatski sudjeluju u natjecanju svake sezone, bez potrebe za kvalifikacijama kroz domaće lige ili druge turnire.
Sustav licenciranja uspostavljen je 2000. godine kada je ULEB (Unija europskih košarkaških liga) preuzela organizaciju natjecanja. Ideja je bila stvoriti stabilnu komercijalno isplativu strukturu koja će privući sponzore i televizijske kuće.
Tri tipa licenci u Euroligi
Euroliga trenutno funkcionira kroz tri kategorije sudionika. A licenca pripada klubovima sa trajnim pravom sudjelovanja, koji čine okosnici natjecanja i financijski su najstabilniji.
Pored A licence postoje i manje stabilne forme sudjelovanja. B licenca (ili trogodišnja) osigurava mjesto na određeni period, dok se preostala mjesta popunjavaju kroz kvalifikacije iz jačih nacionalnih liga poput ACB, VTB i ABA lige.
Tko posjeduje A licencu u sezoni 2025/26
Trenutno jedanaest klubova posjeduje trajnu A licencu. Iz Španjolske to su Real Madrid, FC Barcelona, Baskonia Vitoria-Gasteiz i Valencia Basket koji dominiraju iberijskim košarkaškim prostorom.
Italiju predstavljaju Olimpia Milano i Virtus Bologna, turski giganti su Fenerbahce Beko Istanbul i Anadolu Efes Istanbul. Grčku zastupaju Olympiacos Piraeus i Panathinaikos AKTOR Athens, dok je Crvena zvezda Meridianbet Belgrade jedini srpski klub sa ovim statusom.
Zanimljivo je da geografska raspodjela reflektuje ekonomsku snagu košarkaškog tržišta. Španjolska sa četiri kluba dominira, što nije iznenađujuće s obzirom na financijsku moć ACB lige i dugogodišnju tradiciju.
Financijske i sportske prednosti dugoročne licence
Posjedovanje A licence donosi ogromne komercijalne beneficije. Klubovi mogu planirati proračun sa sigurnošću prihoda od TV prava, sponzorstava i nagradnog fonda Euroligue koji se računa u desecima miliona eura godišnje.
Ova financijska stabilnost omogućava dugoročno planiranje igračkog kadra. Dok klubovi bez garancije moraju čekati kvalifikacije prije potpisivanja ugovora, vlasnici A licence mogu slobodno graditi timove već od travnja za narednu sezonu.
Privlačenje vrhunskih igrača i trenera
Sigurnost sudjelovanja u Euroligi ključan je argument pri dovodenju zvjezdanih imena. Igrači poput Nikole Mirotića, Kendricka Nunna ili Lorenza Browna biraju klubove sa garantovanim mjestom jer znaju da će igrati na najvećoj sceni.
Treneri također preferiraju stabilnost. Željko Obradović, Ergin Ataman i Pablo Laso gradili su dinastije upravo u klubovima sa A licencom, gdje mogu implementirati dugoročne sisteme bez straha od gubitka euriligaškog statusa.
Utjecaj na infrastrukturu i omladinski pogon
Dugoročna perspektiva omogućava investicije u objekte i akademije. Real Madrid i Barcelona posjeduju vrhunske treninge centre jer mogu planirati povrat investicije kroz deceniju ili više.
Omladinski programi ovih klubova proizvode kontinuirane talente. Luka Dončić (Real Madrid), Alperen Šengün (Besiktas iz sustava koji je pomogao razvoju turske košarke) i drugi nastali su u sustavima koji financijski profitiraju od stabilnosti.
Kritike sustava i problem kompetitivnosti
Unatoč prednostima, sustav A licenci suočava se sa ozbiljnom kritikom. Glavni argument protivnika je stvaranje zatvorene elite koja sprječava prirodnu konkurenciju i napredovanje manjih klubova bez obzira na sportske uspjehe.
Primjer Partizana Beograda ilustruje problem. Unatoč dominaciji u ABA ligi i kvalitetnim kampanjama u Eurocupu, srpski klub ne može doći do Euroligue jer nema slobodnih mjesta, dok klubovi sa A licencom sudjeluju čak i u lošim sezonama.
Slučaj Žalgirisa i «wild card» mjesta
Žalgiris Kaunas trenutno zauzima peto mjesto na tablici Euroligue sa skorom 23-15, demonstrirajući vrhunsku formu. Ipak, litavski klub ne posjeduje A licencu i ovisi o jednogodišnjem pozivu ili kvalifikacijama.
Ovakva nesigurnost otežava dugoročno planiranje. Svakog travnja Žalgiris mora čekati odluku Euroligue o raspodjeli preostalih mjesta, što odgađa dovodenje igrača i kreiranje proračuna za minimum dva mjeseca.
Debata o promociji i ispadanju
Mnogi stručnjaci zagovaraju uvođenje sustava promocije iz Eurocupa. Model bi omogućio da prvak Eurocupa automatski zauzme mjesto najlošijeg euriligaša iz prethodne sezone, slično football Champions League sustavu.
ULEB je do sada odbacivao ove prijedloge pozivajući se na potrebu za financijskom stabilnošću i interese sponzora. Argument je da televizijske kuće neće plaćati milijarde za prava ako Partizan ili Gran Canaria mogu ispasti nakon jedne loše sezone.
Aktualne promjene i budućnost sustava
Sezona 2025/26 donijela je određene novine u strukturi natjecanja. Povećanje broja utakmica u regularnoj sezoni sa 34 na više mečeva znači veće opterećenje ali i veće prihode od TV prava koje direktno utječu na vrijednost A licenci.
Euroliga je najavila preispitivanje sustava za sezonu 2026/27. Razgovori sa FIBA-om oko formiranja jedinstvenog svjetskog košarkaškog kalendara mogu utjecati na raspodjelu licenci i eventualnih novih mjesta.
Ekonomski pritisak i potencijalne promjene
Financijska realnost nametnuje pritisak na neke vlasnike A licenci. Virtus Bologna i Baskonia suočavaju se sa budžetskim problemima unatoč garantovanom mjestu, što otvara pitanje da li bi prodaja licence bila isplativa opcija.
S druge strane, klubovi poput Paris Basketball i Joventut Badalone pokazuju ambicije za ulaskom u elitu. Ako neki od trenutnih vlasnika odluči prodati licencu, mogla bi nastati aukcija koja bi promijenila eurigašku mapu.
Utjecaj geopolitičkih faktora
Situacija oko izraelskih klubova dodaje kompleksnost sustavu. Hapoel Tel Aviv ove sezone igra sjajno (6. mjesto sa 23-15), ali logističke poteškoće i sigurnosni rizici komplikuju njihovu dugoročnu poziciju u natjecanju.
Ruska pitanja također ostaju aktualna. CSKA Moskva i Zenit St. Petersburg izgubili su mjesta zbog geopolitičkih okolnosti unatoč povijesnim uspjesima, što pokazuje da čak ni A licenca nije apsolutna garancija u ekstremnim situacijama.
Usporedna analiza sa drugim sportovima
Euriligaški model licenciranja često se uspoređuje sa Football Super League konceptom koji je propao 2021. godine. Razlika je u tome što je košarkašku verzija uspostavljena prije više od dva desetljeća i postala norma.
S druge strane, EuroLeague Basketball kao organizacija funkcionira slično NFL ili NBA modelu — zatvorena liga sa stabilnim članstvom. Ovaj američki pristup košarci nije prirodan u europskom sportskom kontekstu baziranom na meritokratiji.
Usporedenje sa Football Champions League
Fudbalska Liga prvaka kombinuje stabilnost jačih liga sa meritokratskim kvalifikacijama. Top 4 timova iz Premier lige, La Lige i Bundeslige praktički imaju garantovana mjesta, ali moraju ih zaslužiti svake sezone.
Neki analitičari predlažu hibridni model za Eurolugu: 8-10 klubova sa A licencom kao jezgra, plus 6-8 mjesta koja se osvajaju kroz domaće lige i Eurocup. Ovaj kompromis bi sačuvao stabilnost uz element sportske pravde.
Perspektiva iz srpske košarke
Crvena zvezda Meridianbet trenutno zauzima deseto mjesto na tablici Euroligue sa skorom 21-17. Kao jedini srpski predstavnik sa A licencom, «vječiti» uživaju privilegije koje Partizan, unatoč bogatoj povijesti, ne može dosegnuti.
Ova asimetrija stvara specifičan konkurentski odnos u Srbiji. Zvezda može graditi tim sa perspektivom Euroligue i privlačiti bolje igrače, dok Partizan mora računati na Eurocup ili nepouzdane «wild card» pozive.
Mogućnosti za srpske klubove
Realističnog gledano, Partizan bi mogao doći do Euroligue kroz nekoliko scenarija. Prvi je osvajanje Eurocupa (što ne garantuje automatski ulaz ali pomaže), drugi je čekanje na eventualnu ekspanziju lige na 20 klubova.
Treće rješenje bilo bi kupovina B licence ili dugoročan ugovor, što zahtijeva ogromne financijske resurse i političke veze unutar ULEB strukture. Bez toga, srpski košarkaši ostaju ovisni o godišnjim odlukama i rezultatima u rasporedu ABA lige.
Zaključak: Stabilnost nasuprot sportskoj pravdi
Sustav A licenci u Euroligi predstavlja fundamentalni kompromis između komercijalne stabilnosti i sportskog integriteta. Dok osigurava financijsku održivost najjačeg europskog natjecanja, istovremeno stvara barijere za ambiciozne klubove izvan elite.
Odgovor na pitanje da li je ovaj model idealan ovisi o perspektivi. Sponzori, televizijske kuće i vlasnici klubova sa licencama brane status quo. Navijači manjih klubova i puristi sportske meritokratije traže otvoreniji sustav.
Vjerojatno je da će budućnost donijeti kompromisna rješenja. Potpuno zatvorena liga nije održiva u europskom kontekstu, ali ni radikalne promjene nisu realne s obzirom na investicije trenutnih članova. Ključno pitanje ostaje: kako balansirati stabilnost potrebnu za komercijalni uspjeh sa sportskom pravdom koja čini natjecanja uzbudljivim?
Za one koji žele detaljnije pratiti ovu temu, preporučujemo redovne posjete sekciji o Euroligi gdje objavljujemo najnovije vijesti o promjenama u sustavu licenciranja i strukturi natjecanja.
